ĆAO CUCLA, ĆAO!

Cucla ili duda je u principu dobra stvar jer smiruje dijete i odvraća od sisanja prstiju. Djecu cucla čuva od ljutnje i razvija refleks sisanja i gutanja. Međutim, sa neke 3 godine života dijete treba polahko odvikavati od ovog „umirujućeg“ sredstva, za dobro njegovih zuba. Roditelji često koriste cuclu kao sredstvo zaštite svojih živaca, pa je s razlogom u engleskom jeziku nazvana pacifier – zaštitnik mira. Cucla je pouzdan pratilac mlade porodice i 80% djece imaju potrebu za sisanjem, bilo da se radi o cucli, palcu, plišanoj igračkici te ćošku deke ili pokrivača. Od svih ovih mogućnosti ipak je cucla najbolji izbor s obzirom da je odvikavanje najjednostavnije.
Dugotrajno korištenje cucle dovodi do nepravilnog smještanja zuba u vilicama, otvorenog zagriza između prednjih zuba, što ometa pravilno žvakanje, izgovor i odgrizanje hrane. Odvikavanje od cucle bi trebalo početi najdalje sa 3 godine starosti. U principu, dijete koje se odvikne prije nicanja stalnih zuba tj. prije šeste godine ima dobru prognozu, odnosno postoji šansa da se stalni zubi pravilno smjeste u zubni niz i da se izbjegne otvoren zagriz.
Ukoliko je cucla već u svakodnevnoj upotrebi, preporučujemo barem reducirati vrijeme sisanja nakon navršene treće godine. To je naročito važno jer korištenje cucle u ovom periodu može imati nepovoljan uticaj na razvoj pravilnog govora.
Od rođenja pa do uzrasta od 9 mjeseci dijete ima izraženiju potrebu za sisanjem, koja vremenom slabi. Roditelji ne trebaju sami nuditi cuclu ako to dijete ne traži, čak ni prilikom spavanja. Također je bitno reducirati vrijeme cuclanja u tom periodu, tako što će se djetetu nuditi cucla samo u određenom periodu ili na određenom mjestu, npr. samo u dječijim kolicima, autu ili ako se dijete ljuti.